Zanimljiva psihologija košnje trave

U posljednje vrijeme stanovnici Zagreba učestalo se žale da trava nikada nije bila zelenija i veća u gradu.

To je probudilo moju znatiželju. Što je to u ljudima da su glasniji oko volumena trave nego oko kvalitete obrazovanja, financijskog upravljanja ili klimatskih promjena? Drugim riječima, zašto ljude čačka visoka trava?

Ne budi lijena, otišla sam malo istraživati tko su ljudi kojima harmonija dolazi iz vojničkog stila frizure u travnjaka? 

Prvo, što me je zapanjilo da se primjerice, na godišnjoj razini u SAD-u, potroši 60 milijuna dolara na održavanje travnjaka! 60 milijuna!

Nadalje, pokazalo se da košnja trave kod ljudi izaziva otpuštanje kemijskih supstanci u tijelu koje ljude čini sretnima i opuštenima i može čak pomoći u pamćenju i zadržavanju neurološke vitalnosti. U Australiji su primjerice, otišli toliko daleko da su osmislili i miris koji podsjeća na svježe pokošenu travu s ciljem da se osnaži dobro raspoloženje i pamćenje.

S druge strane, u Engleskoj su neke lokalne organizacije pokrenule kampanju „No mow day“ (Dan nekošnje trave). Iza ove inicijative stoji ideja i istraživanja koja ukazuju ono što i u Zagrebu donositelji odluka navode kao jedan od razloga smanjenje kosidbe – da se tako povećava bioraznolikost, štednja (sjetite se 60 milijuna $) i čak smanjuje sklonost alergijama. Da, dobro ste pročitali, SMANJUJE alergije. Naime, neke metaanalize Britanskog Ekološkog Društva pokazuju da kosidba zapravo rezultira jačim korovom i nametnicima, a onda takve vrste postaju sve invazivnije i dodatno ugrožavaju domicilne kulture.

U svojoj poznatoj knjizi Homo Deus, Yuval Noah Harari navodi da je ideja košnje travnjaka rođena u dvorcima i perivojima aristokrata Francuske i Engleske. Povijesno gledajući, kaže autor, pokošeni travnjaci bili su simbol plemstva i visokog statusa. Hm, pokošen travnjak kao status privilegiranosti?

Dapače, u širem društvenom kontekstu, pokošen i uređen travnjak ispred kuće ili stana, drugima šalje poruku stabilnosti i sigurnosti, možda i neke razine zdravlja i privlačnosti za socijalizaciju. To potvrđuju i istraživanja u kojoj su sudionici navodili da ih više privlače i pozitivno na njih utječu kućanstva sa urednom okućnicom.

U članku objavljenom u Psychology Today, navode da se na ovaj način, kroćenjem trave, stvara iluzija reda, gotovo totalitarizma i osjećaja pokoravanja prirode. Takvo uređeno okruženje, navode, može djelovati kao psihološki pufer koji gradimo oko svog doma u odnosu na grubost vanjskog svijeta.

Pa dok sve ovo čitam, nekako mi se čini da je potreba za košnjom trave napravila puni krug:  Možda baš zato jer osjećamo grubost i izostanak dobrog upravljanja našim dobrima, djecom i resursima, želimo da nam barem komad dobro ukroćene trave sugerira da smo sigurni i da smo dobro.

Autorica bloga: Marina Trbus, prof.psih.