strah, panika i anksioznost
Strah je jedna od sedam univerzalnih emocija. To nam govori da je normalna i prirodna. Funkcija ove emocije je da nam pomogne izbjeći ili smanjiti štetu ili povredu. Ova emocija u jako kratkom vremenu mobilizira našu pažnju, energiju i resurse kako bi se mogli nositi s opasnošću. Na ovaj način, strah zapravo može spasiti naš život, jer nam omogućuje reakciju i prije nego nužno promislimo (odskok od auta koji naglo kreće prema nama).
Strah ima svoje evolucijsko utemeljenje i često se manifestira kroz ponašanja kao što su bijeg ili borba (tzv. Fight Flight Response). Zbog emocije straha aktivira se simpatički dio autonomnog živčanog sustava, odnosno trigerira promjene u tijelu kao što su ubrzan rad srca i disanje te veću prokrvljenost udova za kretanje. Dodatno nam se izoštrava vid i fokusira na izvor opasnosti kao i same moždane funkcije s ciljem donošenja brze odluke. Ova fiziologija nam omogućuje povećanje vlastite snage i mentalnih kapaciteta za opasne i prijeteće situacije te njihovo što uspješnije savladavanje.
Praljudi koji su bili osjetljiviji na prijetnje u okolini imali su i veće šanse za preživljavanje i prijenos takvih gena na svoje potomstvo. Time danas i objašnjavamo ovu prilagođenost reakcije na strah i druga povezana stanja (anksioznost, tjeskoba, panika), jer je evolucija favorizirala one koji su spremnije reagirali na opasnosti.
Strah od straha
Razvojem, posebno ekonomskim i tehnološkim, smanjili su se brojni izvori neposredne opasnosti. Rijetko smo izloženi stampedu krda divljih životinja ili režanju predatora.
No, spomenuta fiziologija u našem tijelu nije istančana i teško razlikuje predatora od razgovora za posao ili ispita. Taj sustav koji aktivira strah, odnosno, jednako paljenje naših sirena za uzbunu i kada je pred nama lav, kao i kada samo pomislimo na ishod neke zamišljene situacije. Ljudska vrsta je jednostavno u prekratkom vremenu prevalila put od boravka na otvorenom i ispred špilje te današnjice, da bi evolucijski razvoj to stigao popratiti i ispolirati primjerenost reakcije na pojedine razine opasnosti.
To pak uzrokuje da se i u situacijama koje nisu nužno smrtno prijeteće za naš život primjerice usmeno izlaganje ili razgovor s osobom koja nam se sviđa, naše tijelo energizira, sprema za borbu ili bijeg, a da se adrenalin koji je narastao u nama, zapravo nema na što usmjeriti i potrošiti. Tada postoji mogućnost interpretacije tih stanja u tijelu, kao što su snažno disanje, ubrzan rad srca, senzacije u tijelu, nogama i rukama, zujanje u ušima, stanjima koja su prijeteća za naše zdravlje i dobrobit. Možemo čak početi pojačano usmjeravati pažnju na ta stanja u tijelu i početi ih opisivati kao opasna i štetna što pak uzrokuje strah od samog straha.
Tradicionalno se na strah gleda kao na negativnu emociju. Poučava nas se da je štetna i da može uzrokovati veće mentalne probleme i patnju. Zbog takvog vjerovanja, po kognitivno-bihevioralnom modelu, osoba postane usmjerenija na izvore prijetnje i opasnosti, te postane sklona i precjenjivati opasnosti. Primjerice, priprema za ispit ili izlazak iz kuće postaje teško ostvariv zadatak, jer je procjena sposobnosti nošenja s tom situacijom jako niska, a izvor prijetnje i opasnosti jako visoka da nam taj osjećaj postaje presnažan i preplavljujuć te počinjemo izbjegavati takve događaje i takva emocionalna stanja. Posljedično, izbjegavanje često može odvesti u začarani krug izbjegavajućih ponašanja te na taj način možemo početi uklanjati aktivnosti i druženja koja su nam i ugodna i korisna za nas te osiromašiti i suziti kvalitetu života.
Anksioznost
U kontinuumu emocija iz anksioznog spektra, koji ide od straha do doživljaja užasa, strah slijede emocije nervoze te anksioznosti.
Kao i kod straha, anksioznost je potpuno prirodna emocija. Primjerice, možemo biti anksiozni prilikom selidbe u novi grad, pristupanja ispitu ili početka na novom radnom mjestu.
Uobičajena anksioznost je prolazna te ne utječe značajno na kvalitetu života.S druge strane, taj osjećaj straha i anksioznosti može biti s osobom jako puno vremena, nekada i stalno. Ako takva stanja osoba doživljava više od šest mjeseci, možemo govoriti o problemima i smetnjama iz spektra anksioznosti.
Problemi i smetnje iz spektra anksioznosti
Primjenom znanstveno potvrđenih tehnika koje su naši stručnjaci stekli usavršavanjem u području kognitivno-bihevioralnih metoda rada, stanje klijenta se poboljšava, ponekada i u samo nekoliko susreta.
