Blog
Kako razgovarati s djecom o ratu
Rat kao nepredvidiv i dramatičan događaj negativno utječe na društvo u cjelini, na obitelj i na svakog pojedinca, pa tako i na djecu. Uslijed izloženosti informacijama o ratu djeca pokušavaju shvatiti zašto se takve stvari uopće događaju i kako mogu znati da se neće njima dogoditi. Kada djeca počnu postavljati pitanja odrasli često ne znaju što odgovoriti i žele zaštititi djecu od zastrašujućih informacija zbog čega izbjegavaju ili odgađaju razgovor s djecom na temu rata, smrti, stradavanja.
Iako je teško, razgovori s djecom o ovoj temi su jako važni, posebno u situaciji kada smo svakodnevno okruženi informacijama o ratu. Djeca imaju puno pitanja te su čula razne nove i nepoznate pojmove, svjedoče „ružnim“ slikama na TV-u, internetu što može rezultirati razvijanjem strahova i/ili tjeskobe. Razgovor je prilika da roditelj pomogne djeci kako bi se osjećala sigurnije i razumijela svijet u kojem žive. Sjetite se da ste kao roditelj najvažnija osoba s najviše utjecaja u životu vašeg djeteta – zato je vaša uključenost jako bitna.
Kada se s djecom razgovara o temama smrti, nasilja i ratova, u obzir treba uzeti razvojni period u kojem se nalaze i razumjeti da djeca ne poimaju svijet oko sebe kao odrasli. Psiholozi smatraju da s djecom vrtićke dobi, osim ako im život nije direktno ugrožen i nisu na području zahvaćenom ratom, nije potrebno razgovarati o tako teškoj temi. Kod djece starije od 8 godina potrebno je provjeriti što znaju o ratu prije samog razgovora. Djeca imaju broje informacije iz medija, iz škole, od vršnjaka. Učenje o tome što vaše dijete već zna može vam pružiti dobru polaznu točku za vaše razgovore.
„Kako razgovarati s djecom o ratu, a ne uplašiti ih?“ sigurno je pitanje koje si roditelji postavljalju prije razgovora. Važno je slušati one koji žele razgovarati, a onima koji ne žele dati do znanja da ste ovdje kada oni to zatrebaju. Slušanje je jednako važno kao pričanje, ali birajte riječi. Nije od pomoći ako za vrijeme večere pričate o ratnim strahotama, civilima koji ginu ili ljudima koji umiru na bojnom polju. To stvara tjeskobu, odraslima i djeci.
Razgovor s djecom o ratu nije trenutak u kojem ćete ispoljavati vlastite strahove. Odrasla osoba treba biti smirena i pripremljena za razgovor s djetetom. Jedan od najboljih načina pripreme za teška pitanja i za otvoren dijalog je imati puno pripremljenih činjenica o temi razgovora. Tijekom razgovora važno je dati jasne i konkretne odgovore na postavljena pitanja i provjeriti da li je dijete razumijelo što ste mu rekli. Bez obzira na pripremljenost moguće je da Vas dijete iznenadi pitanjima o ratu i posve je normalno da nemate spreman odgovor. Dajte si vremena da razmislite o pristupu i o poruci koju želite poslati djetetu.
Kako razgovarati s djecom u dobi do 7 godina?
Kad je riječ o mlađoj djeci, važno je da im objasnite kako je trenutno rat u nekoj drugoj zemlji i da su ona sigurna. Možda će vas djeca pitati zašto odrasli ratuju, a to im možete objasniti na način da odrasli ponekad žele biti glavni i voditi igru, samo što način na koji to rade nije baš lijep.
Kako razgovarati s djecom u dobi od 7 do 12 godina?
U ovoj dobi djeca već razumiju zastrašivanje te jedno drugome prepričavaju ono što su načuli iz priča odraslih ili medija. Dijete će umiriti činjenica da se može osjetiti sigurno, ali već je dovoljno odraslo da mu objasnite kako treba imati empatiju za djecu koja su trenutno na području pogođenom ratom. Desetogodišnjaka će vjerojatno mučiti pitanje „Hoće li rat zahvatiti i nas?“. Odgovor je da nitko ne može znati što se može dogoditi, ali pokušajte djetetu pružiti utjehu i vjeru da će sve biti u redu, te nadu da će i ovaj sukob završiti što prije. Nemojte umanjiti ozbiljnost rata, ali imajte na umu da vaše dijete ne treba znati sve pojedinosti o tome što se događa.
Kako razgovarati sa tinejdžerima?
U ovoj dobi djeca sama istražuju po internetu i dolaze do svakakvih informacija pa pokušajte s njima razgovarati kao ravnopravnim sugovornicima. S tinejdžerima je najbolje razgovarati tako da ih pozorno poslušate i potaknete da s vama podijele svoje strahove i razmišljanja. Prihvatite njihove izvore informacija, ali proširite njihove vidike. Naučite ih da preispituju ono što vide te da razmišljaju dalje od naslova i dublje se zagledaju u temu. Ne odgovarajte olako na njihovu zabrinutost i strahove govoreći da se smire ili da pretjeruju.
Djeci i mladima treba poslati nedvosmislenu poruku da je sasvim normalno osjećati se tužno, uplašeno ili ljuto. Dajte im do znanja da ste tu da ih podržite i pomognete im. Bez obzira na dob djeteta, ono što je svima potrebno jest odrasla osoba koji je oslonac, sluša dječja pitanja i strahove, otvoreno razgovara s djecom te time djeci pruža prijekopotreban osjećaj sigurnosti.
