Blog
Kako se nositi sa traumom?
U proteklom, relativno kratkom, vremenskom periodu svi smo doživjeli nenadane i vrlo teške situacije koje su na nas mogle djelovati traumatski. S početkom pandemije svi smo započeli novi život ne znajući koje mjere i pravila nam sutrašnji dan nose, a potom nas je dodatno potresao potres zbog kojeg je velik broj ljudi ostao bez krova nad glavom. Taman kada smo se počeli privikavati na „luda“ vremena, stigao nam je novi stres i potencijalna opasnost iz Rusije.
Ovakve situacije možemo svrstati u traumatske događaje budući da preslikavaju teorijsku definiciju. Traumatski događaj = svaki događaj koji je izvan granice našeg uobičajenog iskustva, događaj koji je izrazito neugodan i koji predstavlja prijetnju našem životu i tjelesnom integritetu. Veliki je naglasak na jakom intenzitetu događaja koji dovodi do patnje većine ljudi, u odnosu na stresne događaje koji mogu biti individualni (npr. prekid veze).
Ključno je također naglasiti da su reakcije na traumatsko iskustvo normalne te su neizbježne i vrlo snažne.
Kakve reakcije na traumu možemo očekivati?
Vrlo je bitno znati da su sve reakcije koje imamo normalne reakcije koje se javljaju u nenormalnoj situaciji.
Kada smo izloženi traumatskom događaju, naš cijeli organizam se aktivira i spreman je na fight or flight efekt – daj „petama vjetra ili se bori za život“. I upravo se zbog toga u samom stresnom trenutku pojačava frekvencija kucanja srca i ubrzanje disanja, prošire nam se zjenice, problijedimo ili nam se lice zažari itd.
Na traumatsko iskustvo, reakcije se mogu javiti odmah nakon situacije, međutim također se može javiti i s odgodom nekoliko mjeseci kasnije. Mogu trajati svega nekoliko dana do mjeseci te se ne javljanju ovisno o dobi – podjednako se javljaju kod djece, odraslih ili starijih osoba.
Ako simptomi uslijed traumatskog događaja traju duže od mjesec dana, moguć je razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i svakako potičemo da se u tom slučaju potraži stručna pomoć. Bitno je istaknuti da se kod većine ljudi reakcije ipak povuku nakon određenog vremena.
Za vrijeme i nakon traumatskog događaja ljudi mogu ostati zablokirani, dezorijentirani i u stanju šoka te smo u takvim situacijama više skloni slušati i vjerovati glasinama. To radimo jer se osjećamo bespomoćno pa na taj način prividno vraćamo osjećaj kontrole u svoje ruke.
Trauma može utjecati na sva područja našeg života kao što su:
- Osjećaji – Od stanja da ne osjećamo emocije, do preplavljenosti kombinacijom emocija – sve su te promjene raspoloženja normalne! Često osjećamo tugu, strah, užasnutost i jaku brigu za sebe i bližnje, a uz to nam se javlja i osjećaj nemoći. Možemo biti ljuti na situaciju i one koji nas ugrožavaju, ali isto tako javlja nam se osjećaj srama jer „smo bili bespomoćni i nismo se ponašali onako kako je trebalo“.
- Misli – U takvim situacijama često osjećamo navalu misli koja nas može preplaviti, sjećamo se traumatskog događaja i misli nam se nameću, teže se koncentriramo i donosimo odluke.
- Tjelesni znakovi – S obzirom da nam se tijelo u trenutku stresne situacije aktivira, po odmaku od izvora stresa često se javljaju prehlade, umor i razdražljivost, poremećaj u apetitu te vrtoglavice.
- Ponašanje – Imajući na umu da traumatska iskustva sa sobom nose vividna sjećanja, možemo jače reagirati na uobičajene promjene u okolini (npr. trzanje na jači zvuk), povlačimo se u sebe ili smo pretjerano ovisni o drugima, nismo funkcionalni u svakodnevnim odgovornostima te pribjegavamo opojnim sredstvima.
Traumatska situacija nas podsjeća na prošla iskustva?
Situacija koja se trenutno događa u svijetu može potaknuti naše stare rane i aktivirati ono što u psihološkom kontekstu nazivamo retraumatizacijom. To znači da ponovno proživljavamo istu traumu jer su one vrlo slične – mali potresi koji se javljaju nakon velikog, ratna aktivacija u svijetu koja je slična drugim povijesnim događajima itd. Reakcije mogu biti iste ili slične kao i na prvo traumatsko iskustvo, ali svakako imajte na umu da s vremenom ona prolazi.
Kako se oporaviti?
Pokušajte uspostaviti barem donekle svoju staru rutinu da se vrati osjećaj „normale“, a naravno, vijesti i scrollanje po ekranima mogu nam biti otežavajući faktor tako da pomno birajte kojim izvorima vjerovati.
Da bismo se ponovno osjećali funkcionalno, potrebno je također uspostaviti osjećaj sigurnosti. Uz fizičku sigurnost, okružite se bliskim i dragim ljudima s kojima se osjećate ugodno dijeliti strahove, ali se i zajedno nasmijati. Smijeh nam barem na tren olakšava situaciju i uvijek je dobro pustiti malo dopamina i serotonina u naš sustav. 🙂
Oporavak se nažalost ne događa preko noći, pa si dozvolite vremena da proradite traumu i budite nježni prema sebi kao što biste bili i prema bliskoj osobi.
Literatura:
- Pregrad, J. (Ur.) (1996). Stres, trauma, oporavak: udžbenik programa „Osnove psihosocijalne traume i oporavka“. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.
- Američka psihijatrijska udruga (2002). Psihijatrijski rječnik. Jastrebarsko: Naklada Slap.
- Substance Abuse and Mental Health Services Administration (2017). Tips for Survivors of a Disaster or Other Traumatic Event: Coping with Retraumatization. Preuzeto s: https://store.samhsa.gov/sites/default/files/d7/priv/sma17-5047.pdf
