Kognitivno bihevioralna terapija
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) oblik je psihološkog tretmana za koji se pokazalo da je učinkovit za niz problema, uključujući depresiju, anksiozne smetnje (panika, strah od socijalnih situacija, strah od javnog nastupa, ispitna anksioznost, opsesije i kompulzije, posttraumatski stresni poremećaj i dr.), brige vezano za zdravlje, prekomjernu ljutnju, probleme s upotrebom alkohola i droga, bračne probleme, poremećaje prehrane i poremećaje ličnosti.
Svakako, primjenjiv je za unaprjeđenje kvalitete života. Tehnike i pristup KBT-a pokazao se učinkovit u pomaganju ljudima sa sniženim samopoštovanjem i samopouzdanjem, u poboljšanju komunikacijskih vještina i razvoju asertivnog ponašanja (zauzimanje za sebe), rješavanju problema (engl. problem solving) te organizacije vremena i donošenja odluka.
Temeljne postavke kbt-a
- Psihološke smetnje uglavnom se temelje na krivim i nekorisnim mislima i vjerovanjima.
- Smetnje i patnja koje klijent doživljava, najčešće imaju uzrok u obrascima ponašanja koja su rezultat tih misli i vjerovanja.
- Klijent ima potencijal samostalnog mijenjanja načina na koji gleda na vlastite misli, druge ljude i budućnost.
- Učenjem da klijent promatra svoje misli koje uzrokuju smetnje i patnju te da propitkuje njihovu točnost.
- Korištenjem tehnika rješavanja problema za nošenje s izazovnim i teškim situacijama.
- Uvidom boljeg razumijevanja vlastite motivacije i ponašanja.
- Stjecati više povjerenja u svoje mogućnosti i sposobnosti.
- Iskusiti svoje strahove, umjesto da ih se izbjegava. Dobar primjer za to je strah od vožnje, gdje se osobe često na početku plaše, međutim, s vremenom, vježbom i iskustvom, taj strah se značajno smanjuje.
- Korištenje tehnika igranja uloga za proradu situacija i uvježbavanje interakcija s drugima.
- Korištenje tehnika opuštanja i relaksacije.
Domaća zadaća kao važan dio KBT pristupa
Domaća zadaća je integralni, obavezni dio kognitivne terapije. Aaraon Beck, otac kognitivno-bihevioralne terapije navodi da domaća zadaća može pojačati ono što se učilo na terapijskoj seansi i vodi povećanju klijentovog osjećaja samoefikasnosti. Svakako je uputa da klijent na prvi susret ponese bilježnicu koja će služiti za zapisivanje tijekom susreta te za izradu domaćih zadaća.
Brojna istraživanja pokazala su kako klijenti u kognitivnoj terapiji, koji redovito rade domaće zadaće, napreduju bolje od onih koji ih ne rade.
Najčešće u ranoj fazi terapije, terapeut preuzima vodstvo u predlaganju zadaća. Postupno, kao i kod sastavljanja dnevnog reda, terapeut od pacijenta traži osmišljavanje vlastite zadaće. Pacijenti koji pri kraju terapije s lakoćom sastavljaju svoje domaće zadaće s većom vjerojatnošću će to raditi i kad se terapija završi.
EVO NEKIH PRIMJERA ZADAĆA:
- Povećati ili nastaviti s prijašnjim aktivnostima (vježbanje, socijalizacija, bavljenje hobijima ili interesima).
- Promatranje svojih misli i osjećaja te opažanje promjena na razini tijela i ponašanja.
- Biblioterapija – ovaj dio zadaće, doprinosi boljem razumijevanju klijentova stanja te pomaže u razvijanju i utvrđivanju zdravijih načina percepcije sebe i svijeta te ponašanja. Ovdje možete pronaći popis literature koja je sukladna ACT i KBT principima rada.
- Pregled zadnjeg susreta. Ovo pomaže da se klijent podsjeti i utvrdi znanja stečena na prethodnom susretu.
- Priprema za naredni susret te neke druge te dodatne zadaće kao što su primjerice uvježbavanje promjena u ponašanju (npr. zauzimanje za sebe, isprobavanje novih funkcionalnih ponašanja i sl.).
Učinkovitost KBT i ACT metoda rada
Kognitivno-bihevioralna terapija evaluirana je u brojnim znanstvenim studijama. Zbog rigoroznog testiranja, KBT se danas smatra dokazano učinkovitom za liječenje raznih smetnji, poput anksioznih, poremećaja raspoloženja, poteškoća u učenju, seksualnih problema te poremećaja prehrane.
Butler, Chapman, Forman i Beck (2006.), proveli su metaanalizu radova iz područja kognitivno-bihevioralne terapije. Metaanaliza je postupak koji kombinira i uspoređuje veći broj nalaza nekoliko studija koje se bave sličnim pretpostavkama istraživanja. Tako su spomenuti autori poduzeli složen obuhvat analize od šesnaest takvih metaanaliza (u njima su se nalazili podaci za 9995 sudionika u 332 studije!) te su proveli 562 usporedbe koje su pokrivale šesnaest poremećaja.
Nalazi su pokazali da je KBT vrlo učinkovita za unipolarnu depresiju odraslih i adolescenata, generalizirani anksiozni poremećaj, panični poremećaj sa ili bez agorafobije, socijalnu fobiju, PTSP i depresivne i anksiozne poremećaje. Analiza je pokazala da je KBT povezan s velikim poboljšanjem simptoma za bulimiju. Umjereni efekti dobiveni su kada je KBT uspoređen s klijentima koji nisu uključeni u tretman za bračne probleme, bijes, somatske poremećaje kod djece i nekim vrstama kronične boli. KBT je bio jednako učinkovit za liječenje opsesivno-kompulzivnog poremećaja dok su KBT i EMDR usmjereni na traumu bili jednako učinkoviti za PTSP. Konačno, studija je pokazala da je KBT superiornija od suportivne/nedirektivne terapije u usporedbama rada za adolescentnu depresiju i generalizirani anksiozni poremećaj.
U drugoj studiji, Hofmanna i suradnika iz 2012. godine koja je uključila 269 studija, najjača podrška postoji za kognitivno-bihevioralni tretman anksiozni te somatoformni poremećaj, bulimiju, probleme s kontrolom bijesa te opći stres. U studiji su usporedili KBT s drugim tretmanima te izostankom tretmana. KBT je pokazao veću razinu učinkovitosti u smanjenju simptoma i problema. U zaključku autori navode da je baza podataka i istraživanja o KBT-u uistinu velika te da su dokazi o učinkovitosti KBT vrlo jaki.
Terapija prihvaćanja i predanosti (ACT) privukla je veliko zanimanje tijekom posljednjih deset – petnaest godina snažnim porastom broja istraživanja o učincima i koristima ove terapije. Lista empirijskih istraživanja (RCT) ACT-a nalazi se ovdje, a u ovom trenutku broji preko 300 objavljenih studija! Tako veliki broj empirijskih istraživanja ACT-a doveo je do toga da je ACT prepoznat, priznat i uvršten na Američko udruženje psihologa (APA listu empirijski podržanih tretmana za depresiju, anksioznost, OKP, psihozu i kroničnu bol).