Misaone pogreške

Za Kauch napisala Ivana Car, mag. psih.

Ljudski um proizvodi više tisuća misli svakoga dana. Neke misli nam pomažu i služe nam kao alat, na primjer, pomažu nam da nešto isplaniramo ili da nešto analiziramo. Te misli su za nas korisne i olakšavaju nam život. S druge strane, nekada nas misli mogu pretjerano zastrašivati, uhvatiti u negativnu spiralu ili nas kritizirati. Tada misli prestaju biti pomažuće i postaju nekonstruktivne. Iako bismo možda voljeli da su sve misli točne i korisne, to nije uvijek slučaj. Misli kod većine ljudi uključuju i misaone pogreške, odnosno kognitivne distorzije. To su misli koje nam se mogu činiti kao točne, ali zapravo u sebi sadrže logičke i druge pogreške. Misli s greškom su česte, dapače često su dio našeg svakodnevnog razmišljanja i prisutne su kod većine ljudi. Važno je primijetiti i da misli nisu činjenice i da su one samo proizvod uma. Samo zato što smo nešto pomislili, ne znači da je to apsolutna istina. U nastavku donosimo popis najčešćih misaonih grešaka, odnosno kognitivnih distorzija, u kojem možete pronaći kakve greške se potkradaju Vašem umu pri proizvodnji misli.

Katastrofiziranje – Predviđanje budućnosti u kojoj se ostvaruje najgori mogući ishod. Na primjer: Ako napravim pogrešku, svi će to primijetiti i ismijati me. Ako padnem ovaj ispit, nikada neću moći završiti studij. Iako u umu postoji temelj za takvo zaključivanje, vjerojatnost da se ostvari takav ishod je obično niska i precijenjena.

Čitanje misli – Pretpostavka da točno znamo što druga osoba misli i kako joj je. Na primjer: Druga osoba šuti tijekom razgovora pa pomislimo da smo joj dosadni, da joj nije stalo do razgovora ili slično, iako zapravo osoba duboko promišlja o onome što smo rekli jer nam želi dati kvalitetan odgovor.

Pretjerana generalizacija – Pretpostavljamo da će, zbog jednog događaja, svi slični događaji proći slično. Na primjer: Dosadno nam je na jednom druženju i mislimo da će nam sva druženja biti dosadna; rasprava s prijateljem ne prođe konstruktivno i mislimo da će sve rasprave s tim prijateljem proći nekonstruktivno. Korisno bi bilo primijetiti da, ako se neka situacija dogodila jednom, to ne znači odmah da će sve slične situacije proći na upravo takav način.

Emocionalno rezoniranje – Zaključivanje na temelju toga što osjećamo. Na primjer: Bojimo se prije usmenog ispitivanja pa mislimo da ne znamo dovoljno za ocjenu koju želimo; osjećamo strah pa mislimo da će se sigurno nešto loše dogoditi. Kod ove misaone pogreške, osjećaji se shvaćaju kao dokaz da nešto nije u redu. Pretpostavljamo da se ne bismo tako osjećali da to nije istina.

Predviđanje budućnosti – Uvjerenje da će se dogoditi nešto loše, pri čemu nema pravih dokaza. Na primjer: Nikada mi neće biti bolje; Nikada me nitko neće voljeti; Nikada neću biti sretna. Kao i kod većine misaonih distorzija, vrijednost protu-dokaza je umanjena ili ignorirana.

Crno-bijelo mišljenje – Promišljanje u terminima ekstrema, kao sve ili ništa. Na primjer: Da bih bio uspješan, trebam sve ispite položiti iz prve, inače nisam uspješan. Kod ove pogreške se osoba smatra ili potpuno uspješnom ili neuspješnom, potpuno prihvaćenom ili neprihvaćenom, u terminima ekstrema, a srednji ishodi se zanemaruju i tretiraju kao da ne postoje.

Odbacivanje pozitivnog ili minimiziranje – Umanjivanje ili odbacivanje pozitivnih događaja ili situacija Na primjer: To što sam pronašao posao nije vrijedno veselja, to svi mogu. To što mi je šefica dala pohvalu ništa ne znači, možda to niti ne misli.

Etiketiranje – Pridajemo etiketu sebi ili drugima na temelju jednog događaja. Pri tome generaliziramo da ćemo mi ili osoba biti takvi i u drugim situacijama. Na primjer: Prijatelj nije uredio sobu i zaključujemo da je lijen. Ne uspijemo se snaći u jednoj svađi i zaključujemo da smo socijalno glupi.

Moram i trebam – Zamišljena pravila o tome kako nešto mora ili treba biti. Primjer: Moram položiti ovaj ispit. Kada se družimo uvijek nam treba biti zabavno. Ništa se zapravo ne mora i ne treba pa je korisnije prebaciti ovakve izjave u želje i htijenja. Na primjer: Volio bih kada bismo se zabavljali na druženjima. Želio bih položiti ovaj ispit.

Sve u svemu, postoje različite misaone pogreške. One su prisutne kod različitih ljudi, neovisno o njihovoj inteligenciji, psihofizičkom zdravlju ili životnim interesima. Dio misli su misli s greškom kod svakoga od nas i to je u redu. Um proizvodi velik broj misli dnevno i nije mu za zamjeriti što svaka od njih nije savršena. Zato je važno prosuditi koja misao je točna, a koja je samo još jedna omaška uma. Dobro je dodatno istaknuti da ne trebamo vjerovati svakoj misli – to su samo misli, proizvod uma, a ne činjenice. Kada prepoznamo u čemu je greška kod pojedine misli, možemo smisliti novu verziju misli koja je za nas više pomažuća. Važno je osvijestiti takve pogreške jer misli mogu utjecati na naše osjećaje i ponašanje, a promjena misaonih pogrešaka u adekvatniju verziju misli može nam donijeti olakšanje i zadovoljstvo.

Misli s greškom se stvaraju brzo i bez puno truda –  automatski -a stvaranje kvalitetnije verzije misli je sporije i zahtijeva trud – ali vjerujemo da se isplati.

Za sve koji se žele okušati, možete zapisati na papir svoje misli kada se osjećate loše i proučiti ima li među njima koja misao s greškom.