Usamljenost
Usamljenost je univerzalno ljudsko iskustvo koje tijekom života svaki čovjek doživi i u današnje doba, ono je relativno rasprostranjeno.
Na razini Europske unije, istraživanje provedeno na uzorku od 106 000 sudionika u 24 zemlje članice EU pokazuje da otprilike 7 % odraslih u Europi (oko 30 milijuna ljudi) prijavljuje da su često usamljeni. Britanska vlada 2018. godine uspostavila je ministarstvo za usamljenost s jasnim smjernicama za razvoj politika i strategija na svim razinama upravljanja kao i veći broj znanstvenih istraživanja radi kvalitetnijeg razumijevanja problema kao i osiguranje resursa i sredstava za razvoj programa i akcija koje će pomoći u smanjenju usamljenosti kod svih dobnih skupina.
Postoje različite teorije o nastanku usamljenosti. Neke smatraju kako je usamljenost pomanjkanje ili percepcija pomanjkanja zadovoljavajućih odnosa, zatim da je ona odgovor na pomanjkanje socijalnih potkrepljenja, dakle ugodnih socijalnih iskustava i povratnih informacija, da je uvjetovana osjećajem odbačenosti od drugih ili osjećajem da u postojećim vezama nema bliskosti. U većini definicija naglašava se kako je usamljenost neugodno, ponekad čak i vrlo bolno iskustvo koje može motivirati osobu na ponašanja kojima će eliminirati ili ih barem umanjiti.
U razumijevanju usamljenosti, važno je razlikovati usamljenost od preferirane samoće, koja je dobrovoljno povlačenje od drugih. Istraživanja pokazuju da su uzroci osjećaja usamljenosti često snižena raspoloženja, zabrinuta stanja te doživljaj vlastite neadekvatnosti u socijalnim situacijama. Drugim riječima, vjerojatnije je da će osobe koje smatraju da imaju manje vještine za socijalne interakcije te se osjećaju potišteno i tjeskobno procjenjivati taj raskorak većim u odnosu na osobe koje se procjenjuju spretnijim u interakcijama s ljudima i pozitivnijeg su raspoloženja.
